Domagoj Pintarić
četvrtak, 02.06.2011.
Milijun krunica (i 42 milijuna kunica) za Svetog oca ili BOGatstvo i moć
Iako me trenutno najviše živcira neki prokletnik koji ispred zgrade redovno zauzima dva parkirna mjesta i koji kao da želi testirati moje strpljenje i otpornost svojih brisača moram malo i o događaju godine - posjetu svete (meke) stolice...
Isprva sam bio lud kad sam čuo da dolazi i to da dolazi o našem trošku koji je dosegao 42 milijuna kuna jer zadužena smo zemlja s gomilom nezaposlenih i ljudi na rubu gladi i nekako mi se činilo da je pogrešno potratiti toliki novac na dolazak pape. Ali, progledao sam!
Nije me preplavila rijeka ljubavi (vjerojatno jer nemam otvoreno srce) i nisam našao utjehu u Kristu jer još uvijek ne postoji ni jedan jedini dokaz da je ta osoba uopće postojala, nisam pošao stazom Gospodina ili pronašao spas u vjeri, nego sam shvatio da je najbolji način za pokazati ljudima što je loše u svemu tome taj da samo pustimo njih da odrade svoje.
Ne očekujem da će to shvatiti krezube žene u 40-ima koje će doći na doček u bluzama s cvjetnim uzorcima, pokrivene rupcima bez obzira na plus 40 vani, koje smatraju da su krunice nakit, koje izgledaju kao da su rodile 10-oro djece iako vjerojatno i jesu, a i kao da im je bar još toliko godina zbog bogatnog životnog stila temeljenog na prežderavanju svinjetinom, radu, moljenju i koje stvaraju onaj dio gledateljstva nacionalnih televizija na kojima se bazira program poput Nad lipom 35 (što im zapravo najviše zamjeram).
One će ionako doći na ovo jer je taj doček jedini "event" vrijedan njihove pažnje. Ostatak godine turske, indijske, a nekoć i južnoameričke sapunice u potpunosti ispunjavaju njihove komplicirane zahtjeve. Za zabavu već imaju spomenutu emisiju ili kakvu dobru domaću humorističku seriju u kojoj je Ivo Gregurević u ulozi ljutog oca koji radi da prehrani obitelj, a obitelj je ovaka i onaka i onda se svi posvađaju ili odu na kolinje.
Od njih i njihovih životnih suputnika ionako ne očekujem ništa više. Oni svoje stavove baziraju na onome što im se kaže u crkvi ili na TV-u, hvala bogu nekritički odnos medija prema svemu lošem, a kritički prema svemu pozitivnom dovoljan je da njihove jednostavne umove potčini najplićim mogućim "rješenjima" u onim pauzama između reklama koje ih ionako najviše zaokupljaju.
Ne računam ni na "mlade u Kristu" koji svi redom izgledaju kao ona jedna ili dvije osobe u razredu koje nitko nije mogao smisliti i koje smo svi izbjegavali i za koje nitko nije ni primijetio kad bi bili bolesni. Sjećam se boli koju sam proživljavao svaki put kad bi netko od tih ljudi pokušavao razgovarati sa mnom. Jebo me pas ako više zajedničkog nemam s muhom koju tjeram iz stana, a pritom mi je jasno da ona ne razumije da ne može izaći kroz staklo pa joj šire otvaram prozor i čekam da shvati i izađe. Bolju komunikaciju i ugodnije druženje sam imao s tom muhom nego s ovima. A i nekako sam primijetio da kad uočim one narukvice s vjerskim simbolima, krunicu ili sliku majke božje na ekranu mobilnog telefona da samo lice, stil odijevanja i sve druge osobine tih ljudi u potpunosti odgovaraju svim mojim predrasudama. Imam potrebu usporiti govor kad se nađem u takvoj neugodnoj situaciji jer iz glupih pogleda i zgužvanih kockastih glava vidim da postoji neki filter koji zaustavlja preveliku količinu i prebrzo primanje informacija.
Ali još uvijek ima dosta onih koji "se ne žele zamarati onime što im nije bitno u životu", a s obzirom da je nogometna liga završila i da još nije Tjedan mode vjerujem da će doprijeti i do njih slika dolaska pape, milijuna kuna potrebnih za to, mjera sigurnosti koje ne odaju kao da je riječ o svetoj osobi jer po mom nekom sudu sveta osoba ne treba blindirana vozila i zavarene šahtove da ju štite. Od koga se njega štiti me zanima?! Zar netko svet i dobar te pun ljubavi ima neprijatelje?!
A osim toga, ako je sve na ovome svijetu božja volja čemu onda blindirana vozila, zavareni šahtovi i tajne službe?! Ako je Bog odlučio kad je "vrijeme" svima pa tako i papi hoće li ga u tome spriječiti zavareni šahtovi?! Nije li Bog svemoguć?! Pa kako je onda moguće da ga mjere sigurnosti ometu u planovima?! Samim time papa i crkva pokazuju koliko vjeruju u to što pričaju svojim stadima...
Računam da ljudi kao masa nemaju preveliku sposobnost uočavanja, ali nekako se nadam da će bar dio pojedinaca vidjeti kakvu sliku oni šalju i što oni zapravo žele.
Već smo imali priliku slušati opravdanja da je "skuplje skromnije" jer glupo bi i neskromno bilo raditi crkvene palače bez poludragog kamenja ili crkvene odaje jeftinije od 5000 Eura po kvadratu, sad ponovno slušamo kako je zapravo papa prilično jeftino došao jer inače je puno skuplji?!
Nedavno je Glas koncila osudio novine koje su objavile snimke svećenika osuđivanog zbog zlostavljanja djece u sado-mazo odijelu na kojima se dira gumenim dildoima i mašta o dječacima iz škole u kojoj podučava jer je to povreda njegovih prava?! Znači, ok je to što on radi djeci i što ga crkva štiti, ali nije u redu to objaviti u novinama?! Ponovno sam zahvalan Glasu koncila jer vjerujem da je poruka doprijela bar do nekoliko ljudi.
A ta poruka koju oni šalju je zapravo neprocjenjiva! Pogledajmo kakav život i kakvo društvo oni zagovaraju!
Da bi papa uopće došao ovdje potrebni su milijuni bez obzira na stanje u zemlji, zatim su potrebne mjere sigurnosti po kojima su Tito i Staljin bili loše organizirani pozitivci s vjerom u ljude. Prozori moraju biti zatvoreni, rolete spuštene, ne smijemo imati kišobrane i prilaziti određenim dijelovima grada, policija u civilu i uniformirane službene osobe spremne su na dojave građana ukoliko ovi spaze nekog nepoznatog... a i vrlo je zanimljivo da policija u masi od par stotina tisuća ljudi poziva na prijavljivanje "nepoznatih" osoba, ne čak ni sumnjivih, nego nepoznatih...
Stvarno mi je prva asocijacija bila dolazak nacista u Zagreb! Možda je Razzinger tad prvi put bio i nije bilo problema tj. bar neko vrijeme. Možda bi zato trebalo pohapsiti sve preživjele pripadnike NOB-a da ih ne ponese stari žar. No, za sada policija hapsi ljude s Facebooka koji pišu "ružne" stvari o papi. Čudi me da sam sam još na slobodi, možda je ovaj krivo parkirani auto tu s razlogom...
Ali stvarno kad pogledam kako besramno manipuliraju ljudima, kako rasipaju novac, uživaju u luksuzu, bogatstvu i moći, a u isto vrijeme govore o životu u siromaštvu, skromnosti i pokori ne mogu vjerovati da ima onih koji na to neće doživjeti fraze?!
Ja poludim kad u slastičarnici vidim opatice kako žderu kolače! Kakve to veze sa životom u siromaštvu i odricanju ima?! Tko je platio te kolače?? Jel zato država odvaja novac za njihove plaće da bi one jele kolače?! Jasno mi je da je većina svećenika i opatica došlo iz raznih selendara gdje su ih starci štancali pa kad ih više nisu mogli hraniti poslali ili u murju ili u crkvu da ih mi ostali hranimo, ali svejedno kaj je previše previše je! Ja se mučim sa starim autom, a dvije ulice dalje u dvorištu crkve parkirani su takvi auti da bi mi bilo bed da me pogaze jer bi mi bilo žao zaprljati ih krvlju. Da, siromaštvo, skromnost i odricanje...
Ali neka, zato velim neka samo on dođe još koji put, neka onaj mali dio stanovništva vidi kakvo društvo oni stvaraju, što žele od nas, kakvu poslušnost i odanost bez obzira na sve što rade. Ja sam im na tome zahvalan.
Zato zatvorimo prozore, spustimo rolete, zavarimo šahtove, pohapsimo sve sumnjivce dok papa u svom blindiranom automobilu prolazi gradom. Ne osjećam božju prisutnost, ni rijeku ljubavi, ni zajedništvo u Kristu, ali osjećam... i razmišljam... i znam da i drugi i vide i razmišljaju! Aleluja!
ponedjeljak, 18.04.2011.
Zbog tuđeg X-a nosim križ ...
X odavno služi kao potpis nepismenih da bi im se nanijele razne nepravde. Praksa se nije promijenila, još uvijek je X simbol manipulacije!
U tijeku je popis stanovništva i premda je najveća kampanja bila organizirana od strane nacionalnih manjina (u čemu sam i sam sudjelovao glumeći u jednom promotivnom spotu čovjeka koji se boji izjasniti kao Srbin pa se izjašnjava kao Marsovac) bilo je i drugih pitanja poput onog o istospolnim zajednicama ili pak onog o vjeri. Svi su se trudili potaknuti ljude da ne nasjedaju zamkama tradicije, strahu od osude ili mogućim posljedicama te da iskrenim izjašnjavanjem pomognu ispraviti pogrešno postavljene stvari od strane onih koji tim podacima barataju.
To uistinu ne bi trebalo biti ništa naročito čudno. Ako si pripadnik nacionalne manjine normalno je da ćeš se tako i izjasniti, ako nisi vjernik nemoj potpasti u zamku tradicije i dozvoliti Crkvi da kasnije barata nerealnim podacima o postotku vjernika kojima će opravdavati sulude investicije i uplitanja u razne zakone i rad svjetovne vlasti, ako živiš u istospolnoj zajednici izjasni se tako i omogući sebi i drugima normalniji život! No, to često nije lako zbog okoline i straha od osude pa znatan broj ljudi to ne učini.
Stoga nas putem tih kampanja upozoravaju da kad stavimo X u kućice koje su namijenjene "većini" i unaprijed pripremljene da samim time dajemo slobodne ruke onima koji to iskorištavaju, a time često i sami sebe sputavamo. Pogotovo po pitanju vjerske pripadnosti!
Država i Crkva traže od nas da im damo potpis u obliku tog iksa kojime će nas pljačkati i plaćati sebi natprosječne plaće, tisuće Eura za uređenje fasada, kojime će opravdati izgradnje grotesknih zdanja i palača, u ime kojega će zabranjivati umjetne oplodnje, u ime kojega će plaćati svoje sulude hobije i neopravdane troškove, u ime kojega će podupirati korupciju i zločince na vlasti, u ime kojega će nam kreirati svakodnevne navike i rad nedjeljom, u ime kojega će odgovarati ljude od prosvjeda, u ime kojeg će govoriti za koga da njihova stada glasaju, u ime kojega će nas opet povesti u rat, u ime kojega će proglašavati nekoga bolesnim jer nema iste potrebe kao i većina, traže od nas da u ime tog iksa rasipaju državni budžet, da zagovaraju mržnju prema drugim vjerama i manjinama, da umanjuju svoju krivicu u stravičnim zločinima prema djeci i štićenju zlostavljača, a sve to u ime tradicije bazirane na nejasnim pričama vezanim uz likove čije se postojanje (ali i nepostojanje (vrlo zgodno)) ne mogu dokazati!
To nije X! To je križ koji ćemo svi nositi!
I iako žalim ljude koji misle da mi je ispran mozak, da ću gorjeti u paklu, da sam pripadnik neke sekte ili komunjara ili što već misle više mi je žao sebe samog jer ću zbog tog njihovog iksa trpiti posljedice. I sve što mi preostaje je sasipati svoje frustracije ovdje i gledati kako mi život protiče ograničen i sputan zbog nečijeg iksa...
ponedjeljak, 07.03.2011.
Vrhunski prevaranti
Bio jednom neki čovjek koji je živio usred pustinje u kući svoga brata u malome mjestu od tisuću stanovnika. U okolici bijaše još nekoliko sličnih mjesta a povezivale su ih uske ceste usred gomile stijena i kamenja izbočenih iz suhe zemlje koja bijaše toliko neplodna da je samo tu i tamo provirila poneka suha vlat trave i omanji grm. Čovjek je bio sin nekog sitnog lopova, prevaranta i cijeli život je gledao kako njegov otac preživljava varajući naivne ljude te prije negoli ga otkriju bježi iz mjesta u mjesto. Čovjek jednoga dana odluči da mu je dosta bježanja i sitnih prijevara te sav novac koji je imao, a nije imao mnogo, uloži u običan drveni štand i malenu nadstrešnicu. Jednog jutra postavi štand u jedinu ulicu koje je mjesto imalo i napuni ga kamenjem. Postavi cijenu od 10 dinara za velike, 5 za srednje i 2 dinara za najmanje kamenje i sjedne pored štanda čekajući prvog kupca.
„Mora da je poludio! Prodaje kamenje!“ – dobacivali su svi sumještani međusobno se podsmjehujući čovjeku.
Prvi dan neki su mislili da je šala. Neki su pitali u čemu je trik. „Ni u čemu!“ - odgovori čovjek, „Prodajem kamenje vrhunske kvalitete po pristojnoj cijeni.“ – odgovarao je svakome, vrlo smireno i samouvjereno. „Što će nam tvoje kamenje kad je sve oko nas prepuno kamenja, jedino to i imamo?!“ – čudili su se ostali. „Moje kamenje je vrhunske kvalitete!“ – bio je uporan čovjek. „Ali to je isto kamenje kao i sve kamenje oko nas!“ – ismijavaše ga - „Zašto bi itko kupio kamen od tebe?“. „Moje kamenje je vrhunske kvalitete!“ – jedino je govorio čovjek. Drugi dan na štandu izvjesi natpis – KAMENJE VRHUNSKE KVALITETE.
Tjedan dana trajalo je podsmjehivanje, drugi tjedan ljudi su bili ljuti jer čovjek ne odustaje, treći tjedan osoba koju se smatralo gradonačelnikom posjeti čovjeka i upita ga je li poludio i reče mu da prestane s tom farsom! „Imam odličan proizvod i želim ga ponuditi ljudima!“ – nije odustajao.
Krajem mjeseca, četiri tjedna od otvaranja svog štanda čovjek naloži svom bratu da preko puta njegovog štanda otvori isti takav i na njega postavi kamenje. Brat posluša što mu se reklo te drugi dan postavi svoj štand, svoje kamenje i cijene od 8 dinara za veliki kamen, 3 za srednji i 1 dinar za malo kamenje. I ispod svega postavi natpis: JEFTINO KVALITETNO KAMENJE.
Tjedan dana prošlo je od toga, a onih koji su ga ismijavali bilo je sve manje, ljudi su uglavnom bili začuđeni i zbunjeni. Tada, jedan dan jednom čovjek u mjestu trebalo je kamenje za popravak ograde te odluči kupiti kamenje na jeftinijem štandu. Svi u mjestu ostadoše začuđeni. „Zašto si kupio kamenje?! Pa imaš ga u vlastitom dvorištu?!“ – upitaše sumještani. Ne zna se do danas je li to bio još jedan trik, jesu li ga braća nagovorila ili mu je uistinu bilo jednostavnije (kako je sam rekao) kupiti kamenje umjesto da ga skuplja po dvorištu, ali činjenica je da ga je kupio. Nekoliko dana kasnije još jedan čovjek kupio je nekoliko većih kamena koji su mu trebali za popravak jednog zida od kuće. Svi su znali da popravlja zid i da mu treba kamenje, a on vjerojatno nije htio ispasti škrt pa je radije kamenje kupio. Ali nije kupio na jefitnijem štandu već je njemu „kvaliteta bila bitnija od cijene“. Od tada svakoga dana netko je kupio bar jedan kamen. Bilo je nemoguće zamisliti da itko tko treba kamen uzme neko od kamenja s ceste ili okolice kuće kad već postoji trgovina kamenjem.
Jednom mjesečno obje trgovine imale su akcije – „Kupi dva – plati jedan!“, sniženja i razne prilagodbe oblicima plaćanja.
Uskoro se pročulo za njihove trgovine pa su i ljudi iz okolnih mjesta dolazili po kamenje na njihove štandove. S vremenom su braća otvarala štandove u svim mjestima do kojih su mogli doći, a koja su se nalazila u pustinji okružena kamenjem. I uvijek jedan preko puta drugoga. Uskoro je nezamislivo bilo koristiti kamen koji nije iz njihovih trgovina. Ljudima koji nisu imali novaca i koji bi koristili kamenje iz svojih dvorišta drugi bi govorili: „Pa daj uzmi pošteni kamen, ja ću ti platiti, boje nego da uzimaš ovaj nekvalitetni kamen tu iz dvorišta!“. Vrlo brzo braća su se obogatila i učinila svog oca, bivšeg sitnog prevaranta veoma ponosnim.
Obojica su se oženila i imala mnogo djece. Neka od djece iskoristila su ogromno bogatstvo te su se raselila diljem svijeta. No, s vremenom je kamen izgubio na vrijednosti i obiteljsko se bogatstvo počelo topiti. A budući da su svi bili odgajani da žive od prijevara nije im se dalo raditi i nisu ni pomišljali na pošten način zaraditi dosjetiše se svakakvih zamisli. Priča se da su dva brata osmislila gazirana pića na bazi kofeina i karamele te vodila „ljutu“ promidžbenu bitku koje je piće bolje i jače, a zapravo su zajedno vladali svim prostorima i svim mjestima koja su posluživala piće, kao i svim trgovinama. Druga dva brata su navodno osnovala lance brze hrane, također su ih po uzoru na svoje pretke otvarali jednog preko puta drugog i zajedno bili pojam i prva asocijacija na brzu hranu. Takve braće bijaše svuda po svijetu, a u jednu malu zemlju po imenu Hrvatska dođoše dva najgora od svih, dva brata kojih su se i ostali bojali zbog njihove pokvarenosti, pohlepe, zlobe i niskih strasti. Priča je da su tražili mjesto koje pogoduje i najbolesnijim prijevarama, najnižim oblicima iskorištavanja ljudi, najlošijim sustavima vrijednosti i zaustavili su se baš ovdje. Dugo su promišljali kako najlakše i najviše iskoristiti ondašnji narod. Proučavali su njihovu povijest, njihove navike, obrazovanje, vjerovanja i nade te konačno, nakon dugo vijećanja donijeli odluku. Bila je to vrhunska prijevara, nešto čime bi se ponosio i njihov predak koji je odlučio krenuti s prodajom kamenja, ali i njegov otac, sitni prevarant, kao i svi drugi rođaci koji diljem svijeta varaju i obmanjuju ljude. Bila je to prijevara nad prijevarama!
Jedan brat osnovao je političku stranku desnog centra koja je desetljećima najgluplji sloj ljudi plašila komunizmom, bezbožnicima, ratovima i trovala ih mržnjom i strahom te uredno ubirala glasove najglupljih, najstarijih, najuplašenijih i najpokvarenijih. Za to vrijeme drugi brat je osnovao partiju koju je nazvao socijal-demokratskom čiji je cilj bio okupiti onaj drugi dio stanovništva koji je preplašen nacionalističkim, konzervativnim, primitivnim, pokvarenim, zaostalim te ruralnim porukama i djelovanjima utemeljenim u prvom dijelom stanovništva i „zajednici“ koju je osnovao prvi brat.
Vrlo brzo njih dvojica zavladali su zemljom. Jedan bi bio na vlasti i taman kad bi narod bio na rubu puča izabrao bi drugog brata koji bi prije svega štitio svoju krv, svoju vrstu. Kad bi i drugi brat pokrao i uništio sve što je imao za uništiti priglupi narod ponovno bi izabrao prvog brata. I tako su se oni izmjenjivali na vlasti, krali koliko su mogli, zaglupljivali ljude plitkim parolama i praznim obećanjima i nikada se ne bojali za svoj položaj. Živjeli su dugo i sretno, za razliku od naroda kojime su vladali.
nedjelja, 21.11.2010.
Zna li itko je li Adrian točno odgovorio na četvrto pitanje?
Imam jedan hobi... naime, lud sam na greške TV voditelja, prevoditelja i svih ostalih koji rade u tiskanim i elektroničkim medijima! I nešto me tjera da reagiram! :) Za sada još uvijek to nije pas koji me nagovara da ih ubijem, ali par glasova u glavi dosta su uporni i prisiljavaju me da dam tim ljudima do znanja da njihove greške uzrokuju gomilu bijesa koji se potom kanalizira u obliku elektronske pošte.
Oni to poslije nazivaju "hate mailom", ali to naprosto nije istina. Zbilja pazim što i kako pišem, sve uvrede pažljivo upakiram da se ne mogu koristiti kao dokaz, eventualne prijetnje pišem u trećem licu, kao "siguran sam da ima ljudi koji bi Vam zbog toga mogli nauditi..." tako da se samo zbog njihovog povrijeđenog ega to ne može zvati nikakvim "hateom" niti mu je to namjera.
Kao stand-up komičar izravno sam izložen kritici publike. Često vrlo izravnoj i glasnoj kritici... ali s vremenom sam se naučio nositi s time. Kad sam suočen s kritikom djelomično mi je jasno da su to većinom pijani latentni homoseksualci koji urlanjem i vrijeđanjem komičara nastoje prikriti svoje nedostatke, a ponekad prihvatim da su kolege komičari ipak u pravu kad me kritiziraju. ;) No, poanta je da se mogu nositi s kritikom kad napravim nešto loše.
Ali zvijezde naših malih ekrana često se toliko umisle da i kritiku utemeljenu na činjenicama ne mogu podnijeti. Pobornik sam vjerovanja da ljudi prihvaćaju ono što vide i čuju na televiziji kao najvjerojatniju verziju istine i da putem te katodne cijevi kreiramo određenu verziju stvarnosti u kojoj TV voditelji imaju prilično bitnu poziciju onih koje te informacije prenose ljudima i direktno utječu na njihova vjerovanja, živote, uvjerenja, odnos prema stvarnosti i drugim ljudima te da cijelo društvo ovisi upravo o onome što s tih ekrana upija. Jednostavno ne mogu podnijeti da najmasovniji i najjači medij truje ljude i servira im poluistine i laži upakirane u blještave omote koji ih zasljepljuju u potrazi za istinom i zato sam prihvatio poziv borca u bespoštednoj i neprestanoj borbi za upravo tu istinu i pravdu. I koliko god vremena to tražilo, koliko god žrtvovanja i odricanja zahtijevalo ja sam spreman dati svoj obol toj borbi. A nekad mi je jednostavno dosadno pa reagiram na emisije poput kviza Lopta je okrugla.
I prilično sam siguran da je voditeljica Mila Horvat na četvrto pitanje priznala krivi odgovor. Priznajem da je Adrian prva tri pitanja rasturio, ali mislim da je četvrto zeznuo. Jer siguran sam da je rekao da je Južna Koreja primila 12 zgoditaka na Svjetskom prvenstvu 2010. godine, a primila ih je Sjeverna Koreja. I kad sam tu na činjenicama baziranu kritiku uobličenu svim svojim retoričkim i stilskim vještinama poslao kako bih ispravio grešku evo što dobijem nazad:
Postovani g.Pintaric
Obicno ne odgovaram na neutemeljene mailove,bez argumenata, no buduci da
ste iznijeli nevjerojatnu kolicinu pogresnih informacija,imam potrebu
razuvjeriti Vas.
Osim na tonove vrijedjanja koji se dadu iscitati iz Vasih rijeci(potpuno
bespotrebno), ja cu i ovaj put biti dama,dosljedna civiliziranoj
komunikaciji i dati Vam tek nekoliko TOCNIH argumenata.
Naime, kviz, kao i cijelu emisiju, radi tim ljudi koji prati bas svaku
sitnicu i u slucaju i najmanje nepravilnosti na istu i upozore. Osim toga
postoji i snimka na kojoj se sve jasno vidi i cuje. Novac ne dijelim ja,
niti je to novac televizije, ni pretplatnika vec SPONZORA kviza(Zagrebacka
banka) koji u skladu sa svojim propisima dodjeljuje nagrade pobjednicima
igre.
Toliko o kvizu koji je odigran regularno i tocno.
A glede ostalih rijeci koje ste naveli bez ikakvih argumenata(onako
"dzentlmenski"), nije ni vrijedno osvrtati se jer ja Vas ni ne
poznajem,bas kao ni Vi mene.
No kad vec pisem, samo kratko: kroz svoju visegodisnju, nadasve kvalitetnu
izobrazbu osnovne skole, Gimnazije, na kraju i fakulteta, postdiplomskog,
uskoro i magisterija, itekako poznajem izmedju ostalog i opcu kulturu,
zemljopis, razliku izmedju Sjeverne i Juzne Koreje, pa ne biste vjerovali
i onu izmedju Irana i Iraka. Tako da ne morate brinuti, nece me tako nesto
zbuniti, ni sad ni ubuduce.
A Vi, cijenjeni gospodine, ubuduce samo malo bolje pojacajte ton na svom
televizoru i naravno ako Vam se sadrzaj ne svidja, postoji upravljac gdje
mozete vrlo jednostavno promijeniti program. Vjerujem da ste za tako nesto
sposobni. Usput,dobronamjeran savjet- komunikacija uzivo je znatno
kvalitetnija od sipanja frustracija u virtualnom svijetu. Vjerujte,
pokusajte!
Zahvaljujem na javljanju i lijepo Vas pozdravljam!
Mila Horvat
Stoga, shvatio sam da trebam pomoć. Ne, ne TU vrstu pomoći, već pomoć kako bismo razrješili ovu misteriju! Snimku, NARAVNO, nisam dobio na uvid, a kolega koji je snimao utakmicu u čijem poluvremenu je bio kviz ju je presnimio prije negoli sam je uspio pogledati tako da sam ostao u nekom čudnom međuprostoru vjerovanja vlastitom sluhu i njenog pozivanja na "snimke" i "ekipu". Možda je uzrok mojim frustracijama to što je gospođa Horvat uopće odgovorila jer inače ne dobijam odgovore ili me srežu kakvim civiliziranim odjebom tipa "hvala na sugestijama". Nekako sam i sam sretniji kad dobijem odgovor koji se može protumačiti jedino kao: "Znam da ste poremećeni i da Vas pas tjera da mi pišete i stvarno me nije briga za to što ste napisali, ali odgovaram Vam čisto da me prestanete maltretirati." jer to otprilike i očekujem, ali ovaj odgovor od gđe Horvat me malo izbacio iz takta. Ne samo zbog toga što nije sažet u jednom redu i što se potrudila pročitati moj mail do kraja, već i zbog toga jer se poziva na svjedoke. Moram priznati da se i u meni rodio crvić sumnje da sam zbilja pogrešno čuo...
Ali kako nemam nimalo samokritičnosti prilično smjelo odbacujem tu mogućnost i trebam pomoć virtualne zajednice, jer kako je oštroumno primijetila i sama cijenjena voditeljica - nije li jasno da mi ovo bolje leži od komunikacije uživo. Bar ne vidim lica ljudima dok ovo čitaju...
Poštovani,
tijekom poluvremena utakmice SAD - Gana 26. lipnja održan je kviz Lopta je okrugla u kojem se dogodila nevjerojatna greška voditeljice. Naime, na četvrto pitanje natjecatelj Adrian pogrešno je odgovorio, a voditeljica je potvrdila netočan odgovor te mu omogućila da osvoji puni iznos nagrade, iako je njegov četvrti odgovor bio pogrešan.
Na pitanje koja je reprezentacija na ovome Svjetskom prvenstvu primila 12 zgoditaka on je odgovorio Južna Koreja što je iznimno razveselilo voditeljicu, iako je točan odgovor Sjeverna Koreja. Uistinu mi je žao što na nacionalnoj televiziji radi osoba koja ne razlikuje Sjevernu od Južne Koreje jer je riječ o dvije različite države, a još mi je više žao što ta osoba dijeli novac te iste televizije i što nije sposobna upamtiti ili pročitati odgovor na pitanje koje postavlja.
Sama voditeljica komentirala je da bi moglo biti čudno to što natjecatelj daje točne odgovore prije nego ona pročita pitanje, no, nije čudno to što natjecatelj zna odgovore i odgovara na njih prije pročitanog pitanja već je zbilja čudno to zašto dobiva novac za netočne odgovore.
Nadam se da ćete ispraviti grešku i javno je obznaniti te da ćete uputiti cijenjenu voditeljicu u to da postoje dvije Koreje kao i da Iran i Irak nisu jedno te isto i sve drugo što bi je u budućnosti moglo zbuniti.
S poštovanjem,
Domagoj Pintarić
